Ne idi u Zurich bez sponzora (kaže Anđa:i to platinastog)
travanj 2011.
Kad me Anđa nazvala u rano jutro, znala sam da se nešto sprema. Čula sam samo Croatia ima akciju, 550 kn povratna karta, za brdo europskih gradova. Imam vrlo selektivan sluh kad se o putovanjima radi. Može. Naravno da idemo. Kamo? Nije bitno. Već ćemo se dogovoriti. Ispostavilo se da dogovor i nije bio tako jednostavan, jer smo ili ona ili ja bile u većini tih gradova, izuzev Kopenhagena, Podgorice i Zuricha. Kopenhagen je bio prvi izbor ali je otpao zbog nevjerojatno glupog rasporeda letova. Kaže Anđa ajmo u Crnu Goru, ali ja nisam pristala. Pa je izbor pao na Zurich. Sama sam si kriva za bankrot u Zurichu. Tečaj u doba posjeta bio je 5.7kn za jedan švicarski franak (danas je to 6.54 (02.08.2011.).
U petak ujutro slijećemo na vjetroviti aerodrom, pojma nemam zašto sam mislila da će biti neki maleni, tipa Pleso, pa me po dolasku dočekalo iznenađenje. Aerodrom je poprilično velik, barem sudeći po vremenu koje nam je trebalo da nas dovezu do iskrcaja i da obavimo sve procedure. Upozorena skupoćom, već ranije sam proučila da je najjeftiniji prijevoz do grada tramvaj. Na automatu smo promijenile sitnih 5€ za karte, za obje. Trebalo bi biti dovoljno. Ha ha ha jedna karta do grada košta 6.5 CHF, što je taman tih 5€. Neću ni pomišljati koliko tek košta npr taksi.
Za čas stižemo do hotela, odsjele smo u nekom koji je Anđa našla, nisam ni pitala, ona je tu stručnjak, blizu smo centra, na brdu. Nadam se samo da je imala na umu da ovdje i kartonsko mjesto uz jezero košta milijun novaca.
Hotel u redu, pita nas teta želimo li doručak. Cijena 22€ po osobi. Da, naravno, svakoj dva ako može. Pa šta su oni normalni, za 22€ pojedem pečenog odojka ili tako nešto.
Bit će doručak u Sparu, srećom, odmah je kraj hotela.
Imamo skoro tri cijela dana na raspolaganju, pa se ne žurimo, nemamo nikakvih obaveza osim naći kineski dućan sa namirnicama, no o tome malo kasnije. Vrijeme je prekrasno, čak skoro pretoplo, i neuobičajeno za ovo doba godine. Za čas se iz jakni i dugih rukava skidamo u kratke. Kako smo smještene na brdu, laganim hodom idemo prema dolje, prema rijeci Limmat, oko koje se i vrti dio najzanimljiviji turistima. Što se tiče javnog prijevoza, voze tramvaji i autobusi, ali sve što se treba vidjeti u tako kratkom vremenu, je dostupno i pješke. Ima i bicikala, besplatni su, ali Anđa neće, pa neće. Samo da napomenem (još jednom) kako je prijevoz izrazito skup, karta za 24 sata košta 20 CHF, a za 72 sata 40 CHF. A onda nam preostaju samo noge.
Kako smo danas imale u planu obaviti shopping, fotić nisam ni izvadila iz torbe, tako da će fotke sutra :). Ah žene i shopping, šta drugo reći. Iako nismo imale namjeru nešto specijalno kupovati, moramo makar zaviriti u dućane. A kad već zavirujemo, nemoguće je izaći praznih ruku.
Glavna shopping ulica je Bahnhofstrasse, od glavnog kolodvora prema jezeru. E tamo nema šta nema, dućan na dućanu, osim nazaobilaznog H&M i nekoliko sličnih marki, ostalo je Prada, Chanel, (pre)skupi dućani sa cipelama, torbama... Mi ustvari tražimo kineski dućan sa namirnicama, ovo nam je usput. Usput smo pokupovale par stvarčica u H&M, jadne hrvatice ne zaobilaze H&M u inozemstvu. Također jadne hrvatice, pri svakom izlasku iz Hrvatske, neumorno traže dućane sa orijentalnim namirnicama kojih nema kod nas, taj dio mi je jedan od omiljenijih na putovanjima, kad se nakrcam nudlsima, travama, umacima, i molim se da mi sve to stane u torbu (jer sam neumjerena i ne kupim dva paketa, već dvadeset).
Došlo je vrijeme ručka, neću spominjati da su nas cijene po restoranima šokirale, računale smo povoljnije proći u robnoj kući. Ručak je bio oko 13CHF, što je posve prihvatljivo u ovom gradu, gdje obične pizze nema ispod 20CHF. Anđa je poželjela kavu u obližnjem Starbucksu, cijena povoljna, espresso 4.6CHF. Sva sreća što smo ovdje samo tri dana, tješimo se.
U potrazi za kinezima, prolazimo kvartom koji bi navečer vjerojatno nazvali sumnjivim, prepun barova i noćnih klubova, već sad oskudno obučenih dama, zaboravih kako se zvao kvart, ako nekog zanima, lijevo od centra grada. Pretpostavljamo da je ovo žiža noćnog života Zuricha.
Uz manje ili više potrage, nakrcane nudlsima vraćamo se prema centru. Zurich je prepun parkova, pa nije naodmet malo sjesti i odmoriti već umorna stopala. Jedna od dobrih strana grada je i 1030 fontana sa pitkom vodom, pa bar o tome ne treba brinuti. Uz ovakvu žegu, čovjek bi vjerojatno bankrotirao na vodi.
Lagano se bliži kraj dana, mene zastrašuje pogled na ono brdo na kojem je naš hotel, morati ću izvući i zadnju rezervu snage da savladam taj uspon. Ubuduće biram samo 'ravne' gradove.
Shopping u Sparu, večera, samo kratki izvod iz cjenika: gotovi sendvič običnjak - 5CHF, majušna kutijica ananasa - 4.5CHF, Perwoll za veš - 13CHF... Trebam li dalje išta govoriti?! Ali za par piva se uvijek nađe, imamo balkon sa pogledom, noć je topla i mirna.
Ako izuzmemo crkvu odmah kraj hotela koja nije prestajala zvoniti svakih 15 minuta, cijelu noć. I cijelo jutro. Npr počne u 7.30 ujutro i zvoni neprekidno do 7.45. Pa onda opet u 8. I tako stalno, svakih četvrt sata. Mijenjam crkvu za džamiju, ali džamija nema u Švicarskoj.
Ujutro opet prva stanica Spar. Pecivo, salama, već ćemo naći neku klupicu. Dok se spuštamo prema dolje, proviruju krovovi, jezero i Alpe u daljini. Nailazimo na vidikovac, savršeno mjesto za doručak.
U petak ujutro slijećemo na vjetroviti aerodrom, pojma nemam zašto sam mislila da će biti neki maleni, tipa Pleso, pa me po dolasku dočekalo iznenađenje. Aerodrom je poprilično velik, barem sudeći po vremenu koje nam je trebalo da nas dovezu do iskrcaja i da obavimo sve procedure. Upozorena skupoćom, već ranije sam proučila da je najjeftiniji prijevoz do grada tramvaj. Na automatu smo promijenile sitnih 5€ za karte, za obje. Trebalo bi biti dovoljno. Ha ha ha jedna karta do grada košta 6.5 CHF, što je taman tih 5€. Neću ni pomišljati koliko tek košta npr taksi.
Za čas stižemo do hotela, odsjele smo u nekom koji je Anđa našla, nisam ni pitala, ona je tu stručnjak, blizu smo centra, na brdu. Nadam se samo da je imala na umu da ovdje i kartonsko mjesto uz jezero košta milijun novaca.
Hotel u redu, pita nas teta želimo li doručak. Cijena 22€ po osobi. Da, naravno, svakoj dva ako može. Pa šta su oni normalni, za 22€ pojedem pečenog odojka ili tako nešto.
Bit će doručak u Sparu, srećom, odmah je kraj hotela.
Imamo skoro tri cijela dana na raspolaganju, pa se ne žurimo, nemamo nikakvih obaveza osim naći kineski dućan sa namirnicama, no o tome malo kasnije. Vrijeme je prekrasno, čak skoro pretoplo, i neuobičajeno za ovo doba godine. Za čas se iz jakni i dugih rukava skidamo u kratke. Kako smo smještene na brdu, laganim hodom idemo prema dolje, prema rijeci Limmat, oko koje se i vrti dio najzanimljiviji turistima. Što se tiče javnog prijevoza, voze tramvaji i autobusi, ali sve što se treba vidjeti u tako kratkom vremenu, je dostupno i pješke. Ima i bicikala, besplatni su, ali Anđa neće, pa neće. Samo da napomenem (još jednom) kako je prijevoz izrazito skup, karta za 24 sata košta 20 CHF, a za 72 sata 40 CHF. A onda nam preostaju samo noge.
Kako smo danas imale u planu obaviti shopping, fotić nisam ni izvadila iz torbe, tako da će fotke sutra :). Ah žene i shopping, šta drugo reći. Iako nismo imale namjeru nešto specijalno kupovati, moramo makar zaviriti u dućane. A kad već zavirujemo, nemoguće je izaći praznih ruku.
Glavna shopping ulica je Bahnhofstrasse, od glavnog kolodvora prema jezeru. E tamo nema šta nema, dućan na dućanu, osim nazaobilaznog H&M i nekoliko sličnih marki, ostalo je Prada, Chanel, (pre)skupi dućani sa cipelama, torbama... Mi ustvari tražimo kineski dućan sa namirnicama, ovo nam je usput. Usput smo pokupovale par stvarčica u H&M, jadne hrvatice ne zaobilaze H&M u inozemstvu. Također jadne hrvatice, pri svakom izlasku iz Hrvatske, neumorno traže dućane sa orijentalnim namirnicama kojih nema kod nas, taj dio mi je jedan od omiljenijih na putovanjima, kad se nakrcam nudlsima, travama, umacima, i molim se da mi sve to stane u torbu (jer sam neumjerena i ne kupim dva paketa, već dvadeset).
Došlo je vrijeme ručka, neću spominjati da su nas cijene po restoranima šokirale, računale smo povoljnije proći u robnoj kući. Ručak je bio oko 13CHF, što je posve prihvatljivo u ovom gradu, gdje obične pizze nema ispod 20CHF. Anđa je poželjela kavu u obližnjem Starbucksu, cijena povoljna, espresso 4.6CHF. Sva sreća što smo ovdje samo tri dana, tješimo se.
U potrazi za kinezima, prolazimo kvartom koji bi navečer vjerojatno nazvali sumnjivim, prepun barova i noćnih klubova, već sad oskudno obučenih dama, zaboravih kako se zvao kvart, ako nekog zanima, lijevo od centra grada. Pretpostavljamo da je ovo žiža noćnog života Zuricha.
Uz manje ili više potrage, nakrcane nudlsima vraćamo se prema centru. Zurich je prepun parkova, pa nije naodmet malo sjesti i odmoriti već umorna stopala. Jedna od dobrih strana grada je i 1030 fontana sa pitkom vodom, pa bar o tome ne treba brinuti. Uz ovakvu žegu, čovjek bi vjerojatno bankrotirao na vodi.
Lagano se bliži kraj dana, mene zastrašuje pogled na ono brdo na kojem je naš hotel, morati ću izvući i zadnju rezervu snage da savladam taj uspon. Ubuduće biram samo 'ravne' gradove.
Shopping u Sparu, večera, samo kratki izvod iz cjenika: gotovi sendvič običnjak - 5CHF, majušna kutijica ananasa - 4.5CHF, Perwoll za veš - 13CHF... Trebam li dalje išta govoriti?! Ali za par piva se uvijek nađe, imamo balkon sa pogledom, noć je topla i mirna.
Ako izuzmemo crkvu odmah kraj hotela koja nije prestajala zvoniti svakih 15 minuta, cijelu noć. I cijelo jutro. Npr počne u 7.30 ujutro i zvoni neprekidno do 7.45. Pa onda opet u 8. I tako stalno, svakih četvrt sata. Mijenjam crkvu za džamiju, ali džamija nema u Švicarskoj.
Ujutro opet prva stanica Spar. Pecivo, salama, već ćemo naći neku klupicu. Dok se spuštamo prema dolje, proviruju krovovi, jezero i Alpe u daljini. Nailazimo na vidikovac, savršeno mjesto za doručak.
Preko puta je muzička akademija, otkrile smo to privučene zvukovima iznutra i odlučile zaviriti. Prekrasne unutrašnjosti, prepuna dvorana, liftova, velika kantina. Izgleda kao raj za studente.
Prema rijeci prolazimo kroz kvart Niederdorf. Prepun je malih uličica, trgova, restorana, dučanćića, galerija, našle smo i mali buvljak. Ovo je žila kucavica Zuricha, petkom i subotom navečer prepun je ljudi i uličnih zabavljača.
Dolazimo do rijeke Limmat, njene desne obale, nekoliko stotina metara od ušća u jezero.
Obje obale rijeke su vrlo lijepe, prepune starih zgrada, čamaca, patkica i drugih ptica, na vidiku je i nekoliko mostova.
Obje obale rijeke su vrlo lijepe, prepune starih zgrada, čamaca, patkica i drugih ptica, na vidiku je i nekoliko mostova.
Prošetale smo uz rijeku, uz Limmatquai, ulica završava na Bellevue trgu na obali jezera. Limmatquai je isto shopping ulica, pa smo malo zavirile (opet) u H&M, no prepuna je i povijesnih zgrada. Našlo se i zanimljivih reklama na čamcima, a tko zna što nosi život...Vrijeme je stvarno toplo, no čini mi se da su cure ipak pretjerale sa razgolićivanjem...
Prešle smo Bellevue most sa kojega bi se trebao prostirati pogled sve do snijegom pokrivenih Alpa, ali danas ništa od toga, izmaglica je i ne vidi se baš previše.
Lunjajući starim dijelom grada, penjemo se prema brdu na lijevoj strani, na Lindenhof, odakle je prekrasan pogled na grad. Gore je i veliki park, odmorište prepuno ljudi, oaza mira samo nekoliko minuta udaljena od gradskog centra. Negdje u blizini su i stare rimske ruševine, no nismo ih uočile. Zanimljivost je i veliko šahovsko polje, na kojem nekoliko ljudi uistinu i igra šah. Fontana je postavljena 1912. u čast ciriških žena koje su 1292. spasile grad od habsburške vojske.
Vrijeme je za jelo, jučer smo naišle na kvart sa orijentalnim restoranima. Usput srećemo dedicu kako čita novine, usred Zuricha. Ok i nama je vruće, ali ono, daj se obuciiiiiiiiiiiii!
Na nekom trgiću buvljak. Pravi pravcati Hrelić! Ima svega, od igle do lokomotive, čovjek bi satima mogao hodati i istraživati. Da ne spominjem lepezu čudnih likova. Ovo je definitivno otkriće dana, i pravo osvježenje u tipično švicarskom gradu. Obožavam buvljake!
Izabiremo kineski restoran, ne znam što je to sa kineskom hranom, ali jednostavno ju obožavam i moram ju probati kamo god da dođem. Zanimljivo mi je uspoređivati kako je različita po svuda, brijem da ću jednog dana, kad dođem u Kinu, reći: kaaaaj, kakva je ovo kineska hrana, pa ovo nema veze s ničim :)! Jasno je da su okusi prilagođeni nama, ali svejedno uživam u njoj. Još jedna stvar, nije tako skupa, pa ovdje meni košta 13CHF, a porcije su velike. Odlična je, i svrstavam ju u pretinac najbolje kineske hrane koju sam probala.
Iza nas četiri lika, dvojica u potkušuljama i sa zlatnim lancima oko vrata, bijesni auti parkirani ispred. Pa čak i pričaju poznato, crnogorci, malo prisluškujemo jer smo znatiželjne na koji način crnogorci u potkušuljama zarađuju u zemlji bankara i skupih satova, a imidž im je daleko od toga. Kocka, koliko smo shvatile. Izgleda da im ide dobro.
Ljudi sa naših prostora (čitaj Balkana) ima koliko hoćeš, u svakom dućanu kažu pa pričaj naški, vani je sve to naški, 'ko bi radio razliku.
Popodne šetamo obalom jezera, usput da snimimo gdje stoje brodovi za vožnju po jezeru. Ima dvije varijante, duga i kratka. Duga ide skroz na suprotni kraj jezera, ali cijeli taj izlet traje gotovo cijeli dan, pa se odlučujemo za kraću. Sutra prijepodne idemo na vožnju. Sjedimo na obali i uživamo u pogledu, odavde se već naziru obrisi Alpa.
Iza nas četiri lika, dvojica u potkušuljama i sa zlatnim lancima oko vrata, bijesni auti parkirani ispred. Pa čak i pričaju poznato, crnogorci, malo prisluškujemo jer smo znatiželjne na koji način crnogorci u potkušuljama zarađuju u zemlji bankara i skupih satova, a imidž im je daleko od toga. Kocka, koliko smo shvatile. Izgleda da im ide dobro.
Ljudi sa naših prostora (čitaj Balkana) ima koliko hoćeš, u svakom dućanu kažu pa pričaj naški, vani je sve to naški, 'ko bi radio razliku.
Popodne šetamo obalom jezera, usput da snimimo gdje stoje brodovi za vožnju po jezeru. Ima dvije varijante, duga i kratka. Duga ide skroz na suprotni kraj jezera, ali cijeli taj izlet traje gotovo cijeli dan, pa se odlučujemo za kraću. Sutra prijepodne idemo na vožnju. Sjedimo na obali i uživamo u pogledu, odavde se već naziru obrisi Alpa.
Negdje tamo iznad grada nalazi se Uetliberg, brdo (ili planina?!) iznad Zuricha, koje preporučaju posjetiti zbog pogleda na grad, jezero i Alpe. I za to treba gotovo cijeli dan, pa nismo imale vremena.
I tako dok smo sjedile, ponudio se neki djedica da nas ufotka. Pružila sam mu aparat, koji teži dobru kilu i sa panikom u očima gledala kako se muči izdržati težinu i čekala da padne i otjera me u bankrot. Nije čak mogao ni ravno držati fotić...Ipak, završetak je sretan, i dokaz da smo to mi, je tu.
I tako dok smo sjedile, ponudio se neki djedica da nas ufotka. Pružila sam mu aparat, koji teži dobru kilu i sa panikom u očima gledala kako se muči izdržati težinu i čekala da padne i otjera me u bankrot. Nije čak mogao ni ravno držati fotić...Ipak, završetak je sretan, i dokaz da smo to mi, je tu.
Po starom dijelu grada vraćamo se natrag prema hotelu. Stari dio proteže se između Bahnhofstrasse i Limmata, također je prepun kuća zanimljive arhitekture, uskih i dugačkih, crkava, trgova. Subota je popodne i sve je zatvoreno, ljudi gotovo ni nema, malo podsjeća na Gornji Grad, grad duhova.
Zanimljivo je kako subotom rade samo dućani na Bahnhofstrasse, sve ostalo je zatvoreno, čak i mnoštvo kafića i restorana. Otkuda im toliko para, nemam pojma, cijeli život su me učili da čovjek mora puno raditi da bi imao puno, što ovdje nije slučaj, izgleda.
Zanimljivo je kako subotom rade samo dućani na Bahnhofstrasse, sve ostalo je zatvoreno, čak i mnoštvo kafića i restorana. Otkuda im toliko para, nemam pojma, cijeli život su me učili da čovjek mora puno raditi da bi imao puno, što ovdje nije slučaj, izgleda.
Za večeru komad pizze i pifce u nekom baru. Barovi i restorani u Niederdorfu su prepuni, jedva smo našle mjesto, bez obzira što smo dva dcl točene pive platile 8CHF. Dakle x 2 = 16CHF. Pa 'ko voli nek izvoli, mi se vraćamo našem hotelu, našoj crkvi i pivi na balkonu.
Ujutro pakiramo stvari koje ćemo ostaviti na recepciji, ionako nam je hotel usput prema aerodromu, let imamo kasno popodne.
Danas idemo na vožnju po jezeru, još malo šetnje po gradu, i povratak kući. Vikend prođe za čas, zašto samo radni tjedan ne prolazi tako brzo.
Kraća vožnja brodom košta 8CHF, čovjek bi očekivao i više od toga, obzirom na opće cijene. Ovaj vozi do mjesta Erlenbach, i usput staje na desetak stanica. Domaće stanovništvo ga koristi kao javni prijevoz u grad, te sa jedne obale na drugu.
Zauzele smo mjesta na palubi, nakon 5 minuta bježimo unutra jer je vjetar prejak, samo mi fali da kući ponesem neku prehladu ili upalu uha. Ionako nije previše zanimljivo, ako ćemo iskreno. Prvih desetak minuta ok, jezero je stvarno veliko, prepuno jedrilica, pedalina, kupališta su puna ljudi koji se sunčaju, u pozadini planine, labudovi, prekrasne kuće i vikendice, no nakon nekog vremena postane dosadno. U unutrašnjosti broda, kraj prozora, puno je ugodnije. Brod ima restoran, cijene smo samo okrznule pogledom. Osim toga, voda je poprilično zmazana, pa nam je nezamislivo da bi se itko uopće kupao u njoj. Razmazio nas Jadran...
Ujutro pakiramo stvari koje ćemo ostaviti na recepciji, ionako nam je hotel usput prema aerodromu, let imamo kasno popodne.
Danas idemo na vožnju po jezeru, još malo šetnje po gradu, i povratak kući. Vikend prođe za čas, zašto samo radni tjedan ne prolazi tako brzo.
Kraća vožnja brodom košta 8CHF, čovjek bi očekivao i više od toga, obzirom na opće cijene. Ovaj vozi do mjesta Erlenbach, i usput staje na desetak stanica. Domaće stanovništvo ga koristi kao javni prijevoz u grad, te sa jedne obale na drugu.
Zauzele smo mjesta na palubi, nakon 5 minuta bježimo unutra jer je vjetar prejak, samo mi fali da kući ponesem neku prehladu ili upalu uha. Ionako nije previše zanimljivo, ako ćemo iskreno. Prvih desetak minuta ok, jezero je stvarno veliko, prepuno jedrilica, pedalina, kupališta su puna ljudi koji se sunčaju, u pozadini planine, labudovi, prekrasne kuće i vikendice, no nakon nekog vremena postane dosadno. U unutrašnjosti broda, kraj prozora, puno je ugodnije. Brod ima restoran, cijene smo samo okrznule pogledom. Osim toga, voda je poprilično zmazana, pa nam je nezamislivo da bi se itko uopće kupao u njoj. Razmazio nas Jadran...
Za kraj, klopa u Mcdonaldsu (meni 100 kn, ne sjećam se točno u CHF), Anđa je pojela kolač i kavu, 11CHF. Samo još jedna stvar u vezi cijena, i više neću reći niti riječi o njima.
Vrhunac je bio kad mi je teta prodavačica na štandu magnetića, htjela uzeti 10€ za malo govno! Ma da sam Donald Trump osobno, ne dam iz principa. Ispada da se ovaj vikend pretvorio u brojanje para, ali čovjek jednostavno ne može doći k sebi od cijena. Nije toliko na stvari problem platiti, nećemo propasti, ali šok je čimbenik zbog kojeg smo stalno ponavljale nemoj sr*!!! Izgleda da nam jednostavno nije u prirodi prestati se čuditi cijenama. Isto kao što sam se u Tajlandu neprestano čudila jeftinoći.
Vikend je bio super, dugo je prošlo od kad smo nas dvije same nekamo otišle i provele kvalitetno vrijeme :), ah taj njen muž. Zurich je iznenađujuće lijep i živahan gradić, prepun mladih iz cijelog svijeta (zbog velikog kampusa i sveučilišta). Šetnice, jezero, arhitektura, pa i lijepo vrijeme, čine ga idealnim vikend odredištem. Ponesite špek i sarmu, i nema frke. Šalim se, rekla sam ni riječi više o cijenama.
Drugi puta slušamo Anđu, idemo u Podgoricu.
Vrhunac je bio kad mi je teta prodavačica na štandu magnetića, htjela uzeti 10€ za malo govno! Ma da sam Donald Trump osobno, ne dam iz principa. Ispada da se ovaj vikend pretvorio u brojanje para, ali čovjek jednostavno ne može doći k sebi od cijena. Nije toliko na stvari problem platiti, nećemo propasti, ali šok je čimbenik zbog kojeg smo stalno ponavljale nemoj sr*!!! Izgleda da nam jednostavno nije u prirodi prestati se čuditi cijenama. Isto kao što sam se u Tajlandu neprestano čudila jeftinoći.
Vikend je bio super, dugo je prošlo od kad smo nas dvije same nekamo otišle i provele kvalitetno vrijeme :), ah taj njen muž. Zurich je iznenađujuće lijep i živahan gradić, prepun mladih iz cijelog svijeta (zbog velikog kampusa i sveučilišta). Šetnice, jezero, arhitektura, pa i lijepo vrijeme, čine ga idealnim vikend odredištem. Ponesite špek i sarmu, i nema frke. Šalim se, rekla sam ni riječi više o cijenama.
Drugi puta slušamo Anđu, idemo u Podgoricu.